Njen
Poželim… na tren, u tvoju zamku poletim
Izgubim… znam da si njen
Ludim… kad samo pomislim – da grliš je, ljubiš je,
da njen si i voliš je
Tvoje oči pune su laži i prevare
U njima tražim se
Te duboke tajne vuku me ka’ dnu
Pa ponavljam sebi: voliš nju,
voliš nju,
voliš nju.
Kako stati? Kako reći kraj?
Kako otići ako znam da si taj?
– TJ
Bitka za kralja
Osjećam se kao da stojim na šahovskoj ploči
S jedne strane ja – srce,
S druge strane ja – razum
Svaki potez može biti pogrešna odluka
Sve je igra koja vodi do ludila
Jedan gubi, jedan pada, jedan se lomi, al’ do kada?
Kralj protiv kralja!
Kraljica protiv kraljice!
Borba među njima samima, najteža je.
Kako tužno je ovo gledati
Jedan po jedan padaju svi
Kralj će ostati, kao posljednja figura ove igre
Kraljica u liku pijuna staje na prvu crtu bojišta
Je li pobjeda vrijedna da se padne na koljena?
– TJ
Bezimena
Ona tvoj put, tvoja jednosmjerna ulica
Ne možeš natrag pa birati novo skretanje
Ovo je “samo” još jedna prepreka
Preskoči je vješto i reci da je gotovo
I ako se sruši svijet na tren, ne brini, nije propao
Okreni glavu i nestani u magli
I da mi nisi došao,
Ni po zagrljaj, ni oproštaj
Nek’ u tišini bude i kraj
– TJ
Da si
Da mogu bila bih tvoja slijepa ulica
Jedan trenutak u kojem si zalutao
Došao na kratko i tu ostao
A riječi? Što su riječi?
Za tebe tek slova na papiru
Sve je to imaginarno, nestvarno
Čemu tolika žrtva ako je bezvrijedno?
Rušiš sve mostove koje tako teško gradim
Jedna kriva riječ i imam osjećaj kao da me gaziš
Trčim prema tebi, ali ne postavljaš prave znakove
Tako lutam u krug izgubljena za tebe i za sebe
– TJ
Vrtlog
U vrtlogu sam osjećaja
Kao da svaki piše svoju pjesmu
Samo se gledaju
Izgubljeni na nekom novom mjestu
Kad se srce i razum sudare
Uragan emocija sijevne mojim venama
Kako ostati svoja kad za nekog drugog sam vezana?
– TJ
Zidovi
Tvrde, stare kamene kule digle su se oko ovog srca
Godinama se uzdižu neprobojni zidovi u nebeske visine
I kao da nije dosta! Tisuće zamki postavljeno je do ulaznih vrata
Strah se sakrio daleko u neku crnu rupu, ne izlazi van
A onda kao od stakla sve se to srušilo s tvojim pogledom
Jedna sunčeva zraka bila je dovoljna da oboji ovo sivilo
U samo jednom trenu, u dahu noći, postala sam ovisna
Već tad, netom pred zoru dušu sam ti predala
Da znaš koliko malo je potrebno da daruješ mi raj i pakao
Na mostu sam bez štita i okova, tražim te u vatri, u vodi – bojim se
Bježiš ili želiš me? Imaš me, ali nema te
A zašto baš sad? Zašto ti? Zašto ja?
Na koljenima sam tražim spas
U iščekivanju, kao u oblaku mašte, sanjam nemoguće snove
Vidim nas, vidim sve što želim, a u pozadini tvoj glas
Nekad glas razuma, nekad glas nadanja udara me riječima kao valovi kad prijete hridima
Ja pustila sam sidro u tvojim njedrima
Nijedan dodir nije isti
Niti jedne ruke nisu savršene mojima
Tišina je samo s tobom najglasnija, šutimo, a pričamo satima
Vrištimo istu bol pred istim vratima
S jedne strane ti, s druge ja
Hoće li zauvijek ostati zatvorena našim srcima?
– TJ
San
Za onaj tren u vremenu, vraćam se njemu, vraćam se snu
Trčim ka nedostižnim zvijezdama, voliš i želiš nju
Pa zastanem na pola puta pitajući se: nastaviti loviti nemoguće?
Tišina… sve što mi pružaš je mrak ove tamnice
Ovom ludilu kao da nema granice
Dovukao si me do dna, tražio sa mnom svitanja
Onda pustio natrag u svijet beskonačnog lutanja
Tražio si srce koje se opiralo, tražio si neukrotivo
Igrao si se s vatrom, ali nisi ti izgorio
I tko je kriv? Onaj što traži ili onaj što daje?
Kako god, gubi ovo srce koje se predaje
– TJ
Rekla bi
Prohladno večer u mom gradu
Moje misli i ja
Čekam nešto što mi ne pripada
Toliko puta sam htjela otići, ali riječi me izdaju
Rekla bi ti dragi da lomiš me do kosti
Rekla bi ti zbogom i oprosti
O! I rekla bi ti da mogao si mi biti sve
Da moja duša tvoju našla je
Rekla bi ti dragi da ubio si mene
One noći kad sam ti dala sebe
Rekla bi ti srećo ako si ovo htio
Vrati se tamo gdje si nekad bio
– TJ
Suze
Jedna za drugom klize niz obraze
Jedna za drugom tebi odlaze
Rijeka suza teče prema tvojim lukama
Traži ušće u tvojim njedrima
Ali ja sam samo stranac pred tvojim vratima
Ti imaš svoje more u tim rukama
Ti imaš i kopno, i otoke
Vlasnik si predivnog svijeta
Ja tek sam lutalica što tražeći sebe ponavlja: šteta
– TJ